Erektilna disfunkcija (impotencija)

Erektilna disfunkcija ili tzv. impotencija je problem seksualne prirode koji u toku života iskusi najmanje 90% muškaraca, te je zbog toga jedna od najrasprostranjenijih seksualnih disfunkcija. Njena učestalost povećava se sa životnom dobi. Ona ponekad može biti toliko naglašena da dovede do potrebe odlaska ljekaru.

Karakteristični simptomi erektilne disfunkcije podrazumijevaju smetnje kod postizanja erekcije, jačine erekcije kao i mogućnosti održavanja erekcije tokom seksualnog odnosa toliko da muškarac zadovolji svoje ili partnerove seksualne potrebe. Ovo je veoma kompleksna tema i ne uključuje samo nemogućnost postizanja i održanja erekcije već se i dotiče i psihičkog i fizičkog zdravlja muškarca i kvalitete odnosa među partnerima. Svaki poremećaj koji utiče na normalnu cirkulaciju krvi u penisu, potencijalni je uzrok impotencije.

Organski uzroci erektilne disfunkcije mogu biti dijabetes, različite bolesti arterija, smanjen nivo testosterona u krvi prouzrokovan raznim bolestima, neurogene bolesti (npr. moždani udar, Alzheimer, Multipla skleroza), kao nuspojava različitih medikamenata (antidepresivi, antihipertenzivi, hormoni, antihistaminici, nesteroidni protuupalni lijekovi korišteni dug vremenski period, lijekovi protiv raka prostate, lijekovi za hemoterapiju. Predisponirajući faktori su alkohol i pušenje, kao i zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Fizička impotencija razvija se postepeno, ali kontinuirano tokom određenog vemenskog perioda. Jedan od indikatora fizičke impotencije, za razliku od psihološke, je nemogućnost doživljavanja ili održanja erekcije nakon jutarnjeg buđenja.

Jedan od glavnih kriterija kod psihogeno uzrokovane erektilne disfunkcije je starosna dob (kod muškaraca mlađih od 60 godina, dok je definitivo najveća mogućnost kod onih mlađih od 40 godina). Problemi sa erekcijom su najčešće nastali naglo, nakon jedne iznenadno neuspjele erekcije, dok tzv. faktori rizika nisu prisutni. Takvi pojedinci najšešće nemaju problema ostvariti erekciju pri masturbiranju, imaju uredne noćne tj. jutarnje erekcije i najčešće imaju problema u vezi ili su single- tipovi. 

Kada muškarac manje od 20% vremena seksualne aktivnosti ima probleme s erekcijama liječenje je rijetko potrebno, ali kada se taj omjer poveća na 50% potrebno je poduzeti neke korake. Specifični problem koji uzrokuje impotenciju diktira i način liječenja. Prvi korak je definisanje uzroka, ako je to moguće, a zatim nalaženje najjednostavnijeg i najmanje rizičnog rješenja. Često se impotencija, bez obzira na etiologiju, liječi nekim oblikom psihološke, biheviorističke, seksualne ili kombinovane terapije. U takvim slučajevima dobro je uključiti i partnera. Sildenafil citrat je nada za mnoge muškarce, a djeluje širenjem žila u spužvastom tkivu penisa, poboljšava protok krvi u penis, te sprječava da krv iz njega prebrzo ode, što pospješuje erekciju. Za one koji ne mogu ili su odlučili ne uzimati lijekove, postoje druge metode: preparati koji se stavljaju ili ubrizgavaju u penis, vakuum-naprave ili terapija intrakavernoznim injekcijama mogu biti spasonosni u rješavanju niza erektilnih problema. Invazivne postupke, npr. implante ili operativne zahvate, treba ograničiti na pacijente gdje druga terapija nije pomogla i koji su detaljno skrinirani (odabrani).

Šta su miomi i kako se liječe

Miomi su izrasline nastale iz glatkog mišićnog tkiva maternice. Javljaju se kod 20 - 50% žena. Svaka treća žena starija od 35 godina ima miom. Zbog toga spadaju u najčešće tumore ženskog reproduktivnog sistema.
Razlikuju se subserozni miom (miom na mišićnom zidu materice, ispod serozne površine koja prekriva matericu), intramuralni miom (miom koji raste unutar materičnog zida), submukozni miom (miom koji raste ispod sluznice materice). Miomi na peteljci su najčešće subserozni miomi koji su pričvršćeni za matericu peteljkom. Miom koji se rađa je submukozni miom na peteljci koji izlazi kroz materično ušće u rodnicu. 

                                                      
Miomi se javljaju isključivo u reprodukcijskom razdoblju i povlače tokom postmenopauze. To govori u prilog estrogenskoj ovisnosti ovih tumora.

Dijagnoza se postavlja ginekološkim i ultrazvučnim pregledom. Ukoliko miomi ne izazivaju značajnije tegobe, dovoljne su redovne ginekološke kontrole. Tokom trudnoće, zbog visokog nivoa estrogena, postojeći miomi mogu brzo rasti. Otuda posljedica mioma može biti spontani pobačaj ili neplodnost, ovisno o sijelu mioma, kao i u kojoj mjeri miom izobličuje materičnu šupljinu. U menopauzi, obično se miomi sasvim povlače.Većina žena nema nikakve simptome mioma, ali veći miomi mogu izazivati nepravilna, jaka i produžena krvarenja, kao i osjećaj pritiska u trbuhu ili napuhanost. Često su bolovi u donjem dijelu leđa posljedica nastanka mioma.


Danas se kod većih mioma pristupa medikamentoznoj - hormonskoj terapiji s GnRH-agonistima - lijekovima koji djeluju suprotno ženskim polnim hormonima estrogenima (Zoladex,Enantone Depot, Decapeptyl). Padom nivoa estrogena, smanjuje se protok krvi kroz matericu i prehrana mioma, i na taj način izaziva smanjenje mioma. Na ovaj način može se u mnogih žena izbjeći operacija, odnosno preoperativno smanjiti veličina mioma, čime se operacija bolje podnosi, a gubitak krvi kod operacije je znatno manji. Terapija traje 3 - 6 mjeseci, a neželjena djelovanja u smislu menopauzalnih tegoba mogu biti veoma izražena. 


Ukoliko su miomi mnogobrojni, uvijek iznova se javljaju uprkos medikamentoznoj terapiji i stvaraju poteškoće, najbolje je operativno rješenje koje najčešće obuhvaća operativno odstranjenje materice (histerektomija) ili rjeđe i u odabranim slučajevima uklanjanje samo mioma (myomektomija). U novije vrijeme miomi se odstranjuju u okviru minimalno invazivne kirurgije - laparoskopskim putem. Prednosti laparoskopskog načina su: bolji estetski učinak, manje opterećenje pacijentice, brže ozdravljenje i kraći boravak u bolnici.

Ukrotite premenstrualni sindrom prirodnim putem

Premenstrualni sindrom (PMS) je skup simptoma koji se javljaju vezano uz menstrualni ciklus, ako su jače izraženi, mogu uticati na život žene. Kako ublažiti PMS simptome?

Pod nazivom premenstrualni sindrom podrazumijeva se stanje s manjim psihološkim smetnjama i promjenama raspoloženja. U težim slučajevima primjećuje se višak tekućine, napetost u dojkama, pritisak u zdjelici, razne probavne smetnje, može se osjetiti i bol u križima. Moguće je pogoršanje promjena na koži, pojava akni. Simptomi pms-a mogu biti blagi i kratkotrajni ali i intenzivnije izraženi. Pravilna prehrana, smanjenje stresa, redovna tjelesna aktivnost i dovoljno sna mogu ublažiti tegobe. Tegobe se pojavljuju 7 do 10 dana prije, a nestaju nekoliko sati nakon početka menstruacijskog krvarenja.

Do sada još nije otkriven točan uzrok premenstrualnog sindroma. Čini se da nastaje zbog promjene razina hormona estrogena i progesterona. Socijalni, kulturni, biološki i psihički faktori također mogu imati uticaja.

Za ublažavanje simptoma pms-a:

• pravilno i uravnoteženo se hranite
• ograničite uzimanje šećera 
• ograničite upotrebu soli
• jedite manje masnoća
• jedite manje, ali češće
• smanjite ili eliminirajte upotrebu alkohola i kofeina
• vježbajte nekoliko puta sedmično

Bar 40 posto žena s PMS-om ima primjetan manjak beta-endorfina. Endorfini su neurotransmiteri, koji omogućavaju da se dobro osjećamo. Njihovu veću količinu u tijelu možemo osigurati upravo vježbom i određenom prehranom. Možete pokušati s vitaminskim dodacima i ostalim dodacima prehrani. Kalcij, vitamin E, B6, magnezij, nijacin, cink, ulje jaglaca (Primula acaulis)... U slučaju stvarno teških simptoma liječnik će vam propisati lijekove, hormonsku terapiju ili antidepresive. Budući da se PMS simptomi razlikuju od žene do žene, znači da treba osluškivati svoje tijelo i eksperimentirati. Predmenstrualni sindrom nestaje tek s menopauzom, zbog čega je pametno što više ograničiti njegove negativne posljedice. Naime, PMS može odvesti u depresiju, a da ne spominjemo njegov negativan utjecaj na naše odnose, veze i život općenito. Zbog toga se o odabiru i načinu rješavanja predmenstrualnih problema posavjetujte sa svojim liječnikom ili ginekologom.